Jednom sam, na društvenim mrežama, postavila anketu sa svojom zajednicom o tome poklanjaju li sitnice neovisno o tome je li neka važna prigoda ili smatraju da je dovoljno darivati samo za npr. rođendan. Anketa je pokazala da se čak 82% ispitanika često sjeti i poklanja male znakove pažnje. Rezultati su me iznimno obradovali zato što duboko vjerujem da su upravo te male stvari – velike.
Od svoje sam majke naučila jako puno o darivanju neovisno o prigodi. Uvijek se sjeti ponuditi nam dio ručka ili nešto slatko kada navratimo doma. Kada smo na odlasku, napuni nam torbe povrćem iz vrta. Često nas preduhitri s kupnjom karata za koncert ili nadolazeću predstavu i pošalje poruku: „Idemo!“. Ona uvijek nađe način kako da obraduje druge. U ovo ljetno vrijeme, nesebično poklanja povrće susjedima i kolegama koji nemaju mogućnost ubrati svoje domaće namirnice. Mama me naučila da davanjem, bez očekivanja, dobivamo puno. Ja darivanje zamišljam kao jedno crveno srce koje se davanjem umnožava i prenosi na druge. Poklonimo li nekome povrće tko nema vrt i domaće namirnice, to malo crveno srce prelazi i na tu osobu i na sve one koji će uživati u jelu napravljenom tim namirnicama. Vizualno možemo zamisliti koliki široki utjecaj davanje ima.
Otkako su ekrani, mediji i društvene mreže zaokupili našu pažnju, kao društvo, sve smo više usredotočeni samo na sebe. Nova istraživanja na Sveučilištu Michigan pokazuju da su današnji studenti 40% manje empatični od onih prije 30 godina, odnosno imaju manju sposobnost suosjećanja, što smanjuje želju za pomaganjem. Teško je zapravo osjećati empatiju prema nekome s kim smo najčešće u kontaktu preko Instagrama, Facebooka, WhatsAppa i ostalih aplikacija za dopisivanje. Danas, u doba interneta, ljudi nam djeluju manje stvarno i time imamo sve manju želju da se povežemo s njima i osjetimo njihove potrebe i probleme.
No, ljudi su itekako stvarni. Izvan društvenih mreža svatko od nas nosi svoj balončić brige. Darivanjem malih znakova pažnje, neovisno o prigodi, darujemo drugima onaj predivan trenutak spoznaje da je nekome stalo do nas. Svojom nesebičnom gestom možemo smanjiti njihov balončić brige i učiniti im dan ljepšim.
Nedavno sam crtala Kkarikature poslovnih žena, koje mi je naručila jedna divna osoba i uspješna poduzetnica, s idejom da im iustracijom zahvali na tome što su svojim djelovanjem značajno utjecale na njezin život. Tim malim gestama, koje čine razliku, stvaramo veliku promjenu u društvu. Dajemo vjetar u leđa i podršku drugima da nastave raditi to što rade i da ne odustaju.
Ako si došao/došla do ovog djela teksta, sada zastani na trenutak i prisjeti se osoba koje susrećeš u danu. Sjeti se onih koji su na tebe utjecali svojim radom ili samim postojanjem. Prisjeti se one jedne osobe, koju rijetko susrećeš, a znaš da bi joj malo tvog vremena puno značilo. Prisjeti se i onih s kojima si u kontaktu samo preko društvenih mreža i iskoristi vlastitu kreativnost kako da im se zahvališ što su tu.
Vjerujem da svijet možemo promijeniti na bolje počevši prvenstveno od sebe. Davanjem odlazimo na spavanje s osjećajem zahvalnosti, ispunjenosti i velikim osmijehom na licu.
Što misliš o ovoj temi? Daruješ li samo kada postoji određeni razlog ili se sjetiš obradovati druge neovisno o prigodi?
